Učenice petog razreda recitirale su pjesme koje su napisali njihove školske kolege, a učenici nižih razreda pokazali su svoje plesno umijeće. Neki učenici viših razreda izveli su  pjesme na nekoliko stranih jezika te tako pokazali važnost nacionalnog zajedništva i  solidarnosti. Članovi dramske sekcije podsjetili su nas kako nije bitno ono što nosimo na sebi, već  ono što je u nama.

 Neizostavni školski zbor sve je to popratio u  veselom, božićnom tonu. Hvalospjevi o dolasku Božića i o ljubavi kao da su se provlačili poput nevidljive niti kroz školsko predvorje. Koliko su te niti jake pokazale su nam naposljetku i neizbježne suze pri kraju programa. Kada je Marija počela odjavljivati program, Viktorija ju je iznenadila, pozvavši njenu sestru i brata da joj se pridruže. U ime svih nas htjela im je poručiti koliko nam je žao što odlaze u Njemačku te im poželjeti sreću u novom okruženju. Nažalost,  sve te riječi postale su jedva izgovorljive, čak i nebitne jer su ih zamijenile suze na licima svih prisutnih. Bilo je zaista teško bilo kome u predvorju ostati  ravnodušnim na takav izljev emocija.

Ovogodišnja božićna priredba pokazala nam je koliko su nekad riječi suvišne i koliko ljubavi ima u našoj Školi, iako toga ponekad i nismo svjesni.