2012-11-16 09:06:01

Vukovar

Bole me rane moje zemlje,

Te tvrde i strpljive zemlje

S kojom lijegam i s kojom ustajem.

                           Nikola Milićević

Otvorena srca i sa sjetom u duši, mi, djelatnici Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića u Cisti Velikoj, krenismo put Vukovara, grada ponosa i prkosa, grada otpora i predanosti.

Naporan  i dug put nisu nas omeli da posjetimo sva mjesta ranjenog, ali uspravnog grada, poklonimo se žrtvama, svijećama, cvijećem i molitvom odamo počast viteškim sinovima Vukovara, znanim i neznanim herojima, neustrašivim braniteljima i odanim sinovima drage nam Hrvatske.

Preplavile su nas tuga i potištenost dok smo s bolom u duši  i molitvom na usnama obilazili Memorijalno groblje prepuno mladića pokošenih u naletu mržnje srbočetničkih postrojbi i JNA.

Dostojanstveno smo se poklonili mučki ubijenim i streljanim domoljubima na Ovčari koja nas nijemo opominje da oprostimo, ali i da ne zaboravimo zvjerstvo koje im počiniše zlotvori.

Memorijalni centar branitelja grada Vukovara bijaše naša sljedeća postaja. U betonu vidjesmo čahure  od kojih uvenuše cvjetovi našeg Vukovara. Uvedoše nas u tamnu prostoriju koja svojom tamom opominje, podsjeća, otkriva...

Slike i imena poginulih, koje se izmjenjuju u toj prostoriji, mame suze iz naših očiju i bolni uzdah iz prsiju.

Tužni i duboko potreseni krenusmo dalje, do Vukovarske bolnice, mjesta krika i boli, mjesta očaja i patnje. I zaista, svima nam tu zastaje dah od tuge i nemoći, drhtimo od užasa koji nas je zahvatio. Taj prostor tmine i vlage je ispunjen glasom vizionara i glasonoše slobode i nade iz ubijenog Vukovara. Na ekranima se izmjenjuju slike ranjenog Vukovara i njegovih domoljuba, a pločice na napuklim  zidovima bolničkog hodnika svjedoče o žrtvama i stradalima koji su neprekidno stizali u bolnicu. Svjedoče o ljudima koji su imali srce, ljudima koji su gajili nadu, ljudima koji su se borili za Hrvatsku.

Potišteni, ali ispunjeni ponosom i zahvalnošću oprostili smo se od naših heroja, naših neustrašivih domoljuba čija tijela napadoše dušmani bez srca, bez osjećaja i bez srama.

Na povratku se poklonismo velikanu Domovinskog rata Blagi Zadri, pozdravismo se sa simbolom otpora - našim Vukovarom i zavjetovasmo se kako ćemo njega i njegove branitelje nositi u srcu, prenositi istinu mlađim generacijama o velikoj patnji i ljubavi prema domovini i svome narodu tih običnih ljudi nepopustljivog duha, velikog srca i čeličnog morala.

                                                                                                                                Senka Vučak

Fotografije


Osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Cista Velika